Poslanikov s.a.v.a. sunet i hadis

Iako se u islamskoj misli Poslanik s.a.v.a. ne smatra "inkarnacijom Boga" i neprestano naglašava to da je on poslan od Boga i ljudsko biće poput drugih, on se, zahvaljujući mestu koje ima kod Boga i teretu poslanstva naziva savršenim čovekom, najpotpunijim i najplemenitijim od svih stvorenja. On je Božiji odabranik i najbliži Bogu od svih bića. U njemu su se manifestovale sve vrline i pohvalne osobine, i on predstavlja simbol i otelotvorenje poruke za koju se borio. On je "savršeni čovek" (insan-e kamel), i u Kur'anu se pominje kao "divan uzor za onoga ko se nada Allahovoj milosti" (33:21).

Časni Poslanik je prema ljudima bio pažljiv, pun poverenja i ljubavi, čime je osvajao ljudska srca, zbog čega se njegovo moralno i versko učenje ubrzo proširilo Arapskim poluostrvom. Govorio je da od služenja narodu nema važnijeg bogoštovlja. On se zbog svog bogosluženja (ibadet) i dobrih dela nije nikada izdizao iznad običnog sveta, niti se štedeo u njihovom upućivanju. Zbog svojih visokih moralnih vrednosti, muslimani su prema njemu kao uzoru vrline i savršenstva i ljudskom biću koje je najbliže Bogu, osećali ljubav i poštovanje i bili mu ponizni.

To je uzrokovalo da ljubav prema Poslaniku zauzme centralno mesto u islamskim spisima, srcu islamskog učenja i životima muslimana. Ova ljubav prema Poslaniku s.a.v.a. je izvor bespogovornog sleđenja njegovog modela ponašanja, reči i dela. Beleženje, zapisivanje i analiza svih Poslanikovih postupaka, a posebno u vreme njegove poslaničke misije koja je obuhvatila period od 23 godine, bio je plod tog interesovanja i lojalnosti prema Poslaniku sve do danas. Počev od prvog veka hidžre, pa sve do danas, posao islamskih učenjaka i misilaca bilo je zapisivanje Poslanikove biografije (sire an-nabi). Njegove reči i kazivanja sakupljene su i zabeležene u sunitskim zbirkama hadisa, poznatim kao "Sahih", i u šiitskim izvorima.

Upoznavanje Poslanikovih reči i dela, i uopšte postupaka, pomoći će nam da shvatimo njegov način života kao uzor i obrazac, ali ga treba upoznati i zbog shvatanja i tumačenja Božijih reči, Kur'ana, koji je objavljen Poslaniku, koji je najbolje mogao da objasni njene ciljeve značenja. Zbog toga, Poslanikove reči o kur'anskim ajetima predstavljaju glavni izvor za tumačenje objave, kojih su se tumači Kur'ana u svojim nastojanjima da protumače i razjasne kur'anski tekst bespogovorno pridržavali.

Poslanik islama

Časni Poslanik islama, Muhamed s.a.v.a. je rođen u aristokratskoj arapskoj porodici u gradu Meki i u ranom detinjstvu ostao bez oba roditelja. Odgajili su ga i podigli deda i stric. Od rane mladosti ispoljavao je moralne vrline zbog čega je u svojoj sredini postao poznat kao "Emin" ili pošten. Prema ljudima je ispoljavao blagu narav, istinoljubivost i meko srce, zbog čega su ga svi voleli. Na početku je zarađivao tako što je čuvao ovce kurejšijskih bogataša, a kasnije je vodio trgovačke poslove mekanske bogatašice Hatidže, koja je kasnije postala njegova supruga. Časni Poslanik islama s.a.v.a. je imao 25 godina kada je oženio Hatidžu, koja je sve do svoje smrti ostala njegova jedina supruga. Hatidža je podnela velike žrtve za Poslanika, u tome se nije ni najmanje štedela i za njega je potrošila svoju celokupnu imovinu.

Kada je Muhamedu bilo četrdeset godina, jednog dana u pećini nadomak Meke, utonuo u meditaciju i razmišljanje, dobio je objavu o tome da je određen za Božijeg poslanika. Tada mu se po prvi put objavio melek Džibril, jedan od Bogu najbližih meleka, i naučio ga prvim ajetima sure "Alak" koji su označili početak nove božanske objave.

Time je počela nova faza u Poslanikovom s.a.v.a. životu koja je obuvatila period poslanstva i poslaničke misije. Period prenošenja Božijih reči narodu Meke trajao je dvanaest godina, reči koje su naglašavale učenje o Božijem jedinstvu i odbacivale svaki oblik mnogoboštva, i posvetile se nemilosrdnoj borbi protiv političkih, ekonomskih i nepravednih i nehumanih okolnosti koje su dominirale u društvu. Najteži deo Poslanikovog života bio je period borbe u Meki. U tim danima, Poslanik je bio izvrgnut najgorim uslovima i raznim vrstama uvreda i nehumanog poniženja. Period potpune izolacije u dolini Abu Taliba predstavlja najteži period za vreme Poslanikovog života u Meki. U tom periodu, Poslanik je širio poruku tevhida i jezikom Kur'ana se borio protiv mnogoboštva, uspevši da stvori jednu vrstu pokreta za odbranu monoteizma i vaspita nekolicinu svojih drugova. Ovaj period se može nazvati periodom ilegalne borbe, tajnog pozivanja u veru i obuke.

Kada se broj muslimana povećao, ova grupa je prerasla u jedan de facto opasan i moćan pokret po mekanske vlastodršce. Kurejšijski velikaši koji su u njemu prepoznali opasnost po svoje interese, prvo su nastojali da pridobiju Poslanika, i čak mu predložili mesto lidera u klanu Kurejš, što je on odbio. Zatim su isplanirali atentat koji je trebalo da se izvede po noći. Poslanik je po naredbi Uzvišenog Allaha napustio Mekku, i pod plaštom noći u pratnji Ebu Bekra se uputio ka Medini, a u njegovom ležaju zanoćio Ali ibn Abu Talib.

Poslanik s.a.v.a. i Ebu Bekr su proveli tri noći u pećini na čijem ulazu je pauk ispleo mrežu, da bi kasnije krenuli ka Jasrebu, gradu koji je posle njegovog dolaska postao poznat kao Medina, odnosno grad Božijeg poslanika. Prvo što je Poslanik uradio u Medini bila je izgradnja džamije koja do danas nosi ime Poslanikove džamija. Zatim se posvetio sakupljanju osnovnih propisa za pravedan život i uspostavljanju zajednice na osnovama reda i bezbednosti, pravde i slobode, da bi utemeljio prvu muslimansku zajednicu u Medini. Za jedanaest godina koliko je trajala njegova vlast u Medini, Poslanik je učestvovao u brojnim bitkama koje su muslimani vodili protiv mnogobožaca iz redova Kurejšija, licemera, pobunjenika i Jevreja koji sa njim nisu sklopili mirovni sporazum. U tom periodu je objavljen veliki broj kur'anskih ajeta. Pored toga što je prenosio ajete Poslanik s.a.v.a. je obavljao i dužnost sudije, zapovednika islamske armije i predvodio islamsku zajednicu. On je iz Medine proširio islam na područje čitavog Arapskog poluostrva, da bi se godinu pre upokojenja pobedonosno vratio u Meku. Vrativši se u rodni grad, Poslanik nije bio zaboravio na gorki period koji je proveo u njemu, sve patnje, spletke i borbe posle iseljenja.

U Meku je umarširao na vrhuncu moći i proglasio opštu amnestiju za sve one koji su mu se ranije suprotostavljali, i time pokazao da je istinski poslanik milosti ne samo u vreme kada je sam, a broj njegovih pomagača neznatan, već i kada se nalazio na vruncu slave i moći. To je bila ista ona milost koja je uz Poslanikovu toleranciju na Arapsko poluostrvo ponovo vratila mir, spokojstvo i jedinstvo.