Posleratna rekonstrukcija

Posleratni period svedoči o neverovatnom oslobođenju energija koje su bile ugušene u ratnim uslovima. U rekonstrukcionom talasu temeljno je reorganizovana politička, industrijska, poljoprivredna i društvena struktura zemlje. Osuda Iraka kao agresora pripremila je put Iranu za ulazak na internacionalnu scenu.

U skladu sa sprovođenjem Prvog i Drugog petogodišnjeg razvojnog plana, postignuta su značajna povećanja u proizvodnji sirovina, proizvodnji i izvozu industrijskih proizvoda i rukotvorina, kao i uspon teške industrije prema potpunoj razvijenosti. Iran takođe širi prodaju svojih proizvoda i na azijsko, afričko i druga međunarodna tržišta. Uprkos činjenici da se populacija zemlje skoro udvostručila u poslednjih 15 godina, Iran izvozi mnoge od svojih poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda, a smanjio je uvoz nekih osnovnih dobara. Štete pričinjene ratom nametnutim od strane Iraka, poslužile su samo kao podsticaj da se udvostruče narodni napori, deljenjem teške industrije u sektore za izradu mašina, metalurgiju i hemiju. Većina fabrika koje su bile državno vlasništvo prodate su privatnim deoničarima. Tako se pojavio dinamizam u slobodnom preduzetničkom sistemu zemlje, što je, ne malim delom, zasluga vladine svesrdne podrške privatnoj industriji. Pomoć poprima oblik poreskih olakšica i oslobađanja, pozajmica, podrške i visokih uvoznih tarifa na konkurentske strane robe. To je otvorilo put velikim naučnim, tehnološkim i komercijalnim razmenama sa ostatkom sveta.

Novo doba Islamske Republike

Pobeda Hatamija na predsedničkim izborima u maju 1997. godine, kao i izlazak preko 30 miliona birača na iste, nije nikog ostavila ravnodušnim. Od ukupnog broja glasača, čak 86% je izašlo na izbore, što je brojka koja predstavlja presedan čak i u većini vodećih demokratskih zemalja. Težište Hatamijeve predizborne kampanje, usmereno na teme kao što su kultura, politika, politički razvoj, civilno društvo i nekonfrontacija sa svetom, uspelo je da privuče veliki broj glasača. Ovo je pokazalo da je društvu, posle ustanovljenja sistema i određenog ekonomskog pomaka, neophodan i jasan plan kulturnog i političkog razvoja. Izbori i stvaranje slobodne klime u izdavaštvu, javnom informisanju i političkom kriticizmu, uzrokovalo je da mnogi strani analitičari priznaju da je Iran jedna od najstabilnijih i najdemokratičnijih zemalja Srednjeg istoka.

Bilo je logično što su ove promene podelile i uznemirile neprijateljske nastrojene snage i oponente islamskog sistema Irana. Opozicija u inostranstvu je bojkotovala predsedničke izbore i oštro osudila jedinstveno učešće različitih društvenih slojeva na njima. Konferencija predsednika islamskih država i dolazak većine islamskih lidera u Iran, suprotno nastojanjima Amerike, afirmisala je mesto i položaj Islamske Republike Irana u islamskom svetu. Osim toga, opšta atmosfera konferencije uzrokovala je da se značajno poboljšaju odnosi Irana sa ostalim islamskim zemljama. Usledila je temeljna promena u odnosu sa Saudijskom Arabijom. Po završetku konferencije gospodin Hatami dao je intervju televizijskoj mreži CNN u kome je govorio o odnosima između Irana i Sjedinjenih Država. Pozivajući se na logičko rasuđivanje, on je objasnio sličnosti između Islamske revolucije i Američke revolucije za nezavisnost.

Ako uzmemo u razmatranje proces Revolucije u celini, njeno kretanje u odnosu na prvobitne prepreke i smetnje, ona sada ima progresivnu putanju, koja se u pogledu porasta političkih i društvenih sloboda približava svom zenitu. Broj javnih glasila i ostalih publikacija, bioskopa i izdavačkih kuća ni na koji način nije uporediv sa stanjem u prethodnom sistemu. U oblasti kinematografije Iran je razvio specifičan stil koji se nadahnjuje revolucionarnom duhovnošću i takvim viđenjem čoveka, i koji je doživeo svetsku afirmaciju.