Kratko izučavanje istorije islamske misli i učenja, kao i istorije islamske civilizacije otkriva da su se u toku dugog niza vekova unutar islamske tradicije pojavile i razvile mnogobrojne teološke škole, raznovrsni stilovi komentarisanja i egzegeze kur'anskog teksta i različite pravne škole. Uprkos svim različitostima koje postoje između ovih škola i pravaca, sve one su se smatrale sastavnim delom jedinstvene islamske tradicije, temeljeći svoje principe i metode na direktnim ili indirektnim referencama iz Kur'ana.

Domen ovih različitosti obuhvata široki spektar, koji se kreće od tumačenja spoljnih aspekata jasnog teksta Kur'ana do tavila - poniranja u skrivene dubine njegovog značenja, preko naglašenog intelektualizma u teologiji do jednostavnog verovanja, od oslanjanja na imamat i velajet, pa do njihovog odbacivanja. No, i pored oštrih razlika u tumačenju Kur'ana, na ove razlike je gledano kao na Božiju milost i blagoslov, sve dok ne izlaze iz opšteg okvira mišljenja i kao takva predstavljaju teme za naučnu raspravu, ne donoseći bilo kakvu štetu jedinstvu islamske zajednice u celini.

Bez obzira na sva filozofska, teološka i istorijska pitanja koja su dovela do formiranja različitih gledišta i mišljenja, mogu se izdvojiti elementi koji objedinjuju islamsku tradiciju. To su:

Verovanje u Božije Jedinstvo (tevhid): Monoteističko učenje islama je najvažniji ujedinjući faktor u islamskoj tradiciji i uopšte misli. Svi muslimani potvrđuju ovaj princip svakodnevnim ponavljanjem formule Nema boga osim Boga. Drugim rečima, verovanje u Božije jedinstvo i Njegovu transcedenciju je kamen temeljac islamske misli (bez obzira na to kako brojne teološke i filozofske škole shvataju i opisuju Božje atribute i Njegov odnos sa univerzumom i stvorenjima).

Verovanje u poslanstvo Božijeg poslanika Muhameda: Svakog dana muslimani u svojim molitvama izgovaraju svedočanstvo o tome da je Muhamed Božiji poslanik. Bez obzira na to što među muslimanima postoje mnoge rasprave i nesuglasice o tumačenju i prenošenju događaja koji su se zbili nakon Poslanikove smrti, u pogledu samog Poslanika s.a.v.a. i njegove poslaničke misije i događaja koji su se zbili u periodu od dvadeset tri godine postoji skoro opšta saglasnost. Islamska istorija nije izostavila nijedan iole važniji događaj, već ih je sve potanko opisala i verno prenela.

Verovanje u sve Božije poslanike: Muslimani veruju i iskreno poštuju sve Božije poslanike. Veliki deo Kur'ana prenosi borbe, napore i agonije kroz koje su prošli raniji verovesnici na putu uspostavljanje pravde, slobode i monoteizma.

Verovanje da je Kur'an Božija objava: Svi muslimani veruju da svaka reč i slovo Kur'ana predstavlja Božiju objavu i da je on Božiji govor koji je objavljen Muhamedu s.a.v.a. I pored svih teoloških, filozofskih i istorijskih interpretacija Kur'ana, muslimani poseduju jedinstven tekst, koji smatraju svetim i objavljenim od Boga. Međutim, mora se pomenuti da postoje velike razlike u pogledu načina shvatanja teksta, elemenata koji utiču na njegovo shvatanje, načine odgonetanja namera i ciljeva njegovog pošaljoca, što je dovelo do pojave desetine raznovrsnih tumačenja istog teksta u islamskoj literaturi. Nepotrebno je reći da će se isto nastaviti i u budućnosti.

Verovanje u budući svet i večni život: Muslimani su jednodušni po pitanju verovanja u besmrtnost duše i života posle smrti. Značajan deo Časnog Kur'ana obrađuje pitanja o životu posle smrti, Božiju nagradu i kaznu, posredovanje, večni život, uticaj dobrih dela na ovu fazu života. Postoji, takođe, veliki broj interpretacija o proživljenju i sudnjem danu.

Obavljanje sličnih obreda: Muslimani su jednoglasni u pogledu obavljanja osnovnih verskih obreda kao što su dnevni namazi (molitve), ramazanski post i odlazak na hadždž, iako između njih postoje nemale verozakonske razlike što se tiče metode, uslova i forme njihovog obavljanja.

Unutar ovog jedinstva nepristrasni posmatrač će primetiti mnoge teološke, kanonske i istorijske razlike. Povremeno je usled njih dolazilo do sukoba i krvoprolića među muslimanima u pogledu interpretacija Kur'ana i tradicije, različitih kanonskih, teoloških i filozofskih škola i mišjljenja. Međutim, te razlike nisu mogle da naruše ni islam kao religiju, niti integritet islamske civilizacije u celini.