Ko je taj pravednik Husein kojim je čitav univerzum opčinjen?

Kada stigne mesec moharam, Iran postane jedno crno platno. Mnoge šije i veliki broj muslimana žaluju i prisećaju se onog pravednika čiji će spomen ostati u ljudskim srcima dok je sveta i veka. Taj pravednik je Husein ibn Ali (a.s.), jedan od moralno i duhovno najbesprekornijih ljudi na zemaljskoj kugli. Živeo je jako davno. Živeo je u gradovima kao što su Meka i Medina, odatle je otišao u Irak gde je stvorio jedan veliki ep. Podneo je neviđenu žrtvu i pokazao neuporedivu hrabrost. Veličina i slava njegove žrtve obišla je ceo svet stigavši do mnogih ljudi koje je zadivila do te mere da su prema njemu pokazali ljubav i odanost koje nisu uporedive ni sa jednom drugom odanošću i ljubavlju, ljubavlju koja dolazi iz dubine bića i obuzima sve njegove pore.

Iako je o njemu rečeno i napisano puno toga, čini se kao da je okean njegove beskrajne ličnosti ostao neistražen i kao da nisu otkriveni i osvetljeni svi njegovi aspekti. Zaista, njegova ličnost je toliko velika, njegov cilj toliko svet, a ustanak veličanstven, da su potrebne mnoge godine da se valjano shvati i spozna. Osim velikih učenjaka i istraživača islama i šiizma njegov život i delo privukao je značajn broj neislamskih učenjaka, posebno hrišćana, koji su listom bili zadivljeni njime. O njemu su pohvalno i uzvišeno govorile i velike istorijske ličnosti, kao što je Mahatma Gandi. Svima onima koji su skloni proučavanju preporučujemo da se upoznaju sa ovim velikanom ljudske civilizacije. Ovde ćemo navesti nekoliko rečenica o njemu.

Treći čisti imam rođen je 62. godine n.e. u Medini, kao drugo dete iz braka Alija ibn Abu Taliba i Poslanikove kćeri Fatime, mir neka je nad svima njima. Husein ibn Ali je prvih šest godina detinjstva proveo uz svoga dedu, Božijeg poslanika Muhameda, mir i blagoslov neka je nad njim i njegovim potomcima, a nakon Poslanikove smrti narednih trideset godina je živeo uz svoga oca, Zapovednika vernika, mir neka je nad njim, učestvujući u svim važnim zbivanjima u ovom ranom periodu islama. Nakon mučeništva Zapovednika vernika 661. godine, narednih deset godina bio je prisutan na društvenoj i političkoj sceni uz svog starijeg brata Hasana ibn Alija. Posle mučeništva njegovog brata, imama Hasana, 670. godine, nastupa period kada se nepravde svuda šire, nasilje i tiranija se umnožavaju, dok smutnje obuhvataju čitavo društvo.

Imam Husein je smatrao za svoju dužnost da se bori protiv ovih smutnji, ali se prema tome odnosio strpljivo, čekajući da se ljudi sami osveste, kako bi što veći broj podržao njegovu borbu. Ljudi su bili nezadovoljni opštim uslovima i zahtevali su promene. Shvatili su da njihova borba protiv nasilja, tiranije, smutnje i nepravde zahteva hrabrog, moralno besprekornog i društveno svesnog vođu. Zaključili su da takve odlike poseduje samo Husein ibn Ali (a.s.) i da njemu treba da se obrate za pomoć. Prenosi se da mu je samo od od Iračana stiglo 12.000 pisama sa molbom za pomoć u kojima ga oni pozivaju da se prihvati vođstva i započne borbu. Pravedni vođa odgovora na pozive ljudi koji traže reforme i zajedno sa porodicom i prijateljima hita da im pomogne.

Znajući da će imam Husein uz Božiju pomoć i oslonac, i uz podršku naroda preseći sprege nepravde i zla, nasilnike zabrinjava ishod borbe, pa se koriste spletkama i pretnjama ne bi li iste one ljude koji su pozivali imama Huseina po svaku cenu odvratili od njega i sprečili ih da mu se pridruže. Pošlo im je za rukom da desetkuju pristalice imama Huseina što otvorenim nasiljem, kao što je hapšenje i zlostavljanje, što zlonamernom propagandom kao što je izvrtanje istine, ucena i potkupljivanje, te imam Husein ostaje sam sa svojom porodicom i manjim brojem sledbenika, njih sedamdeset i dvoje. Bore se do poslednjeg daha ne predavši se neprijatelju ni tako malobrojni. Bore se besomučno da bi zov pravednosti zauvek odjekivao u svetu, do kraja istorije i vremena. Na kraju, njegov ustanak spoljašnje gledano nije uspeo, dok je, zapravo, po svim drugim merilima pobedio. Istorija je najistinitije svedočanstvo ove pobede.

Imam Husein (a.s.) je sa muškim članovima svoje porodice ubijen u ustanku, dok je ostatak odveden u ropstvo. Svi njegovi drugovi i pristalice, jedan za drugim, položili su svoje živote. Međutim, ova žrtva i jedinstvena hrabrost nisu ugašene, već je glas ove pobune odjekivao tokom istorije privlačeći mnoga srca željna pravde tako da je i posle 1.400 godina Huseinova žrtva življa nego ikad, i to ne samo u srcima vernika i muslimana, već i u srcima svih slobodnih ljudi i pravednika. Isto kao što je u svojoj prvoj besedi imam Husein svojim neprijateljima poručio: „ako nemate veru, onda u najmanju ruku budite slobodni", biti slobodan za njega ima dragoceno značenje, jer je sloboda način ostvarivanja društvene pravde u čijem okrilju dominiraju mir i stabilnost u društvu, reč je o slobodi koja je primerena uzvišenim vrednostima, i koja ljudima pruža sredstva za dostizanje savršenstva.